Nanina sehara

Eh kako su tuzna vremena, prolaze kao tihi vjetar

nestaju kao ljubav ,zaborav ,sjeta tu negdje duboko u nama.

I da necemu mogu da radujem se barem

kad zavirim u cosak ispod nanine  sehare

u avliji ipod jablana starog na komadu drveta njise se marama i susi se i  blijedi i kisne i rosi....

a kako je nekada milovala vlasi i mrsila se u sijedoj tanahnoj kosi.

Pogled cesto mi dopre odavde, ispod nanine drvene sehare.

I vidim vodu preko ruku dok pada

na cesmi abdest uzima stara nana.

I  sunce voljelo je njeno lice i njezne duge trepavice,

rumene obraze i dimije od lana

i odsjaj sa bijelih bisernih đerdana.

U cosku sobe stoji jos uvijek ona duga zlaćana serdzada

Sto je  milovala lice i ruke, moje nane svakoga dana.

I evo proljece jos jedno je doslo i lijepo je kad sve se budi i stvara,

samo tada u najljepse doba iscezla je dusa jedna mila stara.

I kad potisnem uspomene u prosle dane

sve se ponovno rodi tu ispod nanine sehare

Ljudi kazu treba potisnuti proslost i zaboraviti stara vremena

Ali ja cu uvijek nositi sa sobom dva oka sjajna i snena

i komad drveta sto cuva stara, nanina uspomena.