U sjeni srca

Memoari usnulog pjesnika,vratiše mi misli na me'
Gledam u knjigu oči mi tupe,a svakog dana znam sve manje.
ne od saznanja ili nauke već od misli što me progone.
Šapuće mi mozak, veli : ''Pusti malo misli crne'' !
A u srcu žar mi plamti,okani se ove tuge.
Pa ne slušam više ništa,ne znam gdje sam,a znam tko sam.
Čudne misli,prazna gesta.
Pun kofer sitnih stvari jedna slika i parfem od ruže
Pjesma o tvojoj ljubavi i tebi, što mi pola života uze.
Odlazim,negdje, tamo,daleko  gdje će mi misli da mi se slože
Mada,na svakom koraku ću da vidim kako zagrljeni ulicama šetate
I dok je gledaš zaljubljeno, ja pratim teške  korake tvoje
Dva uvela bagrema,drvena klupa  i njen proklet plavi pramen s te tvoje kože.

Šta znači voljeti ?

Ne mogu te voljeti, ti ne voliš mene.
Shvatila sam da te ne želim niti sad, niti za dan,mjesec ,godinu.
Ne želim te istog trena,niti želim s tobom biti sutra.
Šutjeti i voljeti.Tako je sigurnije,tako je bolje.Voljeti,znači čuvati osobu da ostari s tobom...iz ljubavi.Voljeti ne znači vezati se na mjesec,dva ili tri.Voljeti znači,čekati.Danima,satima i godinama.Voljeti znači čeznuti,e pa zato te ne volim,ja za tobom čeznem i čeznut' ću godinama.To je mnogo više nego voljeti.  <3

Nema te

Trazim te,

Odlutas ponekad tamo gdje je sve nedostizno

Zelim te natrag,srce vuce sebi razum pak na drugu stranu,

Ali nema te.

Tražim te
U ljudima,

U snovima,

U pjesmama,

Danima, noćima i opet ispočetka

Ali nema te.

Osjećam te u zraku

Dozivam u mislima,

Osjećam u grudima

Ali nema te

Sjetim se

Nisi tu,a jesi
Sretan si a nisi

Čujem te,govoriš tišinom
Ali nema te.

Tražiti te više neću
Naći ćeš se sam i doći.
Juče.
Danas.
Sutra.
Nekad.

Nikad.

Nanina sehara

Eh kako su tuzna vremena, prolaze kao tihi vjetar

nestaju kao ljubav ,zaborav ,sjeta tu negdje duboko u nama.

I da necemu mogu da radujem se barem

kad zavirim u cosak ispod nanine  sehare

u avliji ipod jablana starog na komadu drveta njise se marama i susi se i  blijedi i kisne i rosi....

a kako je nekada milovala vlasi i mrsila se u sijedoj tanahnoj kosi.

Pogled cesto mi dopre odavde, ispod nanine drvene sehare.

I vidim vodu preko ruku dok pada

na cesmi abdest uzima stara nana.

I  sunce voljelo je njeno lice i njezne duge trepavice,

rumene obraze i dimije od lana

i odsjaj sa bijelih bisernih đerdana.

U cosku sobe stoji jos uvijek ona duga zlaćana serdzada

Sto je  milovala lice i ruke, moje nane svakoga dana.

I evo proljece jos jedno je doslo i lijepo je kad sve se budi i stvara,

samo tada u najljepse doba iscezla je dusa jedna mila stara.

I kad potisnem uspomene u prosle dane

sve se ponovno rodi tu ispod nanine sehare

Ljudi kazu treba potisnuti proslost i zaboraviti stara vremena

Ali ja cu uvijek nositi sa sobom dva oka sjajna i snena

i komad drveta sto cuva stara, nanina uspomena.